![\"Zoran](\"https:\/\/geraldpraschl.de\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/Zoran-Djindjic-215x300.jpg\")
\u010covjek, koji je\u00a0 sa vlasti svrgnuo Milo\u0161evi\u0107a, a Srbiju poveo novim putem, poginuo je u martu 2003. godine, pogo\u0111en metkom atentatora. Njegov neobi\u010dan \u017eivot.<\/p>\n\u010covjek, koji je\u00a0 sa vlasti svrgnuo Milo\u0161evi\u0107a, a Srbiju poveo novim putem, poginuo je u martu 2003. godine, pogo\u0111en metkom atentatora. Njegov neobi\u010dan \u017eivot.<\/p>\n
Tekst: Gerald Praschl (2003. Das Leben des Zoran Dijndjic ), objavljeno u Horch&Guck, \u010casopisu gra\u0111anskog komiteta 15. januar. Berlin. Den Text auf Deutsch finden Sie hier.<\/a><\/em><\/p>\n \u00abSrbija je bila bastion koji je branio evropsku kulturu, religiju i cjelokupno evropsko dru\u0161tvo. Stoga je nepravedno, \u010dak opre\u010dno istoriji i apsurdno, da se danas uop\u0161te diskutuje o tome da li Srbija spada u Evropu. Srbija je uvijek bila dio Evrope, i ranije na svom sopstvenom putu, ali na putu koji je odgovarao njenom istorijskom osje\u0107aju i njenom dostojanstvu.\u00a0 U tom smislu izgra\u0111ujemo bogato i demokratsko dru\u0161tvo koje daje svoj doprinos za zajedni\u010dku dobrobit ovog prekrasnog prostora i jedne zemlje koja nepravedno pati, ali koja \u0107e uz pomo\u0107 svojih progresivnih snaga doprinjeti stvaranju jednog boljeg i sre\u0107nijeg svijeta.\u00bb<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107eva Srbija<\/strong><\/p>\n Dok je beskrupulozni silnik Slobodan Milo\u0161evi\u0107\u00a0 Balkanom \u0161irio rat, smrt i samovolju, region se nalazio u sredi\u0161tu me\u0111unarodnog interesovanja. Tim doga\u0111ajima su se bavile vlasti u Va\u0161ingtonu, Moskvi, Pekingu, NATO-centrala u Briselu, evropski \u0161efovi dr\u017eava, tajne slu\u017ebe, papa u Rimu, CNN-centrala u dalekoj Atlanti. Talkshow-emisije na svim kanalima su predstavljale generale, politi\u010dare i profesore kao \u00abeksperte za pitanje Balkana\u00bb. Izme\u0111u raznih fudbalskih rezultata tog vikenda i masnih viceva za njema\u010dkim stolovima za stalne goste se opu\u0161teno i te\u010dno \u017euborilo o tome, lome\u0107i jezik zbog imena politi\u010dara ili naziva ju\u017enoslovenskih gradova u kojima \u010desto nema vokala. A stotine hiljada su demonstrirale po evropskim ulicama protiv \u00abbombardovanja Srbije\u00bb. Nikada ni prije ni nakon Milo\u0161evi\u0107a Srbija nije\u00a0 u\u017eivala u tolikoj\u00a0 eksponiranosti. Otkad se Milo\u0161evi\u0107 nalazi u svojoj zatvorskoj \u0107eliji, Srbija je ponovo ono \u0161to je i bila: mala,\u00a0 idili\u010dna zemlja, kada se radi o njenim pejza\u017eima, ali u privrednom i dru\u0161tvenom smislu potpuno uni\u0161tena zemlja na nali\u010dju Evrope. Ono \u0161to je Zoran \u0110in\u0111i\u0107 kao politi\u010dar koji stremi budu\u0107nosti za samo dvije godine uradio za svoju zemlju kao srbijanski predsjednik vlade, pojavljivalo se u politi\u010dkim rubrikama zapadnih novina ipak samo povremeno kao kratka vijest. Prava ironija istorije je da je zapravo njegova nasilna smrt kona\u010dno opet Srbiju gurnula na naslovne strane.<\/p>\n Od oficirskog sina do disidenta<\/strong><\/p>\n Zoran \u0110in\u0111i\u0107 je ro\u0111en 1. avgusta 1952. godine u Bosanskom \u0160amcu kao sin srpskog oficira Jugoslovenske armije koji je tada bio stacioniran u ovom gradi\u0107u koji le\u017ei na rijeci Savi na krajnjem sjeveru Bosne, a koji je ve\u0107inom naseljavalo hrvatsko stanovni\u0161tvo. Po\u010detkom 70-tih godina je upisao studij filozofije na Filozofskom fakultetu\u00a0 Univerziteta u Beogradu.\u00a0 Zbog svoje uvjerljivosti, ali i sposobnosti za\u00a0 strategiju sticanja politi\u010dke mo\u0107i, postao je vode\u0107a li\u010dnost me\u0111u studentima.\u00a0 1974. godine je poku\u0161ao da na Univerzitetu osnuje studentsku organizaciju koja ne bi zavisila od komnisti\u010dkih masovnih organizacija.\u00a0 To mu je donijelo ne samo izacivanje sa fakulteta, nego i kaznu zatvora u trajanju od nekoliko mjeseci. Nakon \u0161to je pu\u0161ten iz zatvora, oti\u0161ao je\u00a0 u Njema\u010dku, gdje je nastavio da studira filozofiju, prvo na Univerzitetu Frankfurt na Majni, a potom i na Univerzitetu Konstanc. Jedan od njegovih profesora je bio i Jirgen Habermas. Iz ovog perioda svog studija na Univerzitetu Frankfurt\/M. \u0110in\u0111i\u0107 je rado i \u010desto od srca pri\u010dao anegdote o jednoj knji\u017eari pod nazivom Karl-Marks-knji\u017eara u kojoj je najvi\u0161e volio da kupuje knjige iz oblasti filozofije, gdje je upoznao i tada\u0161njeg prodava\u010da knjiga Jo\u0161ku Fi\u0161era.\u00a0 Sudbina \u0107e ih spojiti dvije decenije kasnije i povezati prisnim prijateljstvom. Tada su se razlikovali ne samo njihovi politi\u010dki ciljevi, nego i predstava o tome, kako se oni mogu ostvariti.\u00a0 Mladi \u0110in\u0111i\u0107 je, uprkos tome da su u njegovoj zemlji u odnosu na tada\u0161nju Zapadnu Njema\u010dku vladale daleko te\u017ee prilike, zastupao mi\u0161ljenje da se njegovu zemlju mo\u017ee promijeniti, samo ako se ide demokratskim putem, bez upotrebe sile, a\u00a0 koji bi bio orijentisan na stvaranje saveza. Mladi Jo\u0161ka Fi\u0161er je to jo\u0161 morao da nau\u010di, uspje\u0161no dodu\u0161e, \u0161to je pokazala istorija. 1979. godine \u0110in\u0111i\u0107 je doktorirao kod profesora Alfreda Velmera u Konstancu na temu Marksova kriti\u010dka teorija dru\u0161tva i problematika dokazivanja. Neposredno nakon toga se vratio u Jugoslaviju. Uprkos tome da je politi\u010dki bio ka\u017enjavan, dobio je mjesto docenta na Univerzitetu u Novom Sadu, a nakon popu\u0161tanja komunisti\u010dkog sistema nakon Titove smrti 1980. godine\u00a0 postao je i profesor. 80-tih godina se vi\u0161e anga\u017eovao politi\u010dki, izvan okvira dr\u017eavne partije Saveza komunista Jugoslavije. Tako je javno kritikovao zahtjev koji su zastupali mnogobrojni srbijanski politi\u010dari i koji je u narodu bio veoma popularan za ukidanje autonomnog statusa Kosova nastanjenog Albancima, te je tako zastupao jednu umjereniju srpsko-nacionalnu struju.<\/p>\n Milo\u0161evi\u0107ev sistem: krivotvorenje izbora i narodno zastupni\u0161tvo<\/strong><\/p>\n 80-tih godina su SFR Jugoslaviju potresali sve vi\u0161e brzo\u00a0 propadanje privrede i nacionalna napetost. 1986\/1987. godine je prvi put hiperinflacija\u00a0 otjerala prije svega \u00abmale ljude\u00bb u bijedu i siroma\u0161tvo. Nacionalnih netrpeljivosti\u00a0 je bilo sve vi\u0161e u ovoj mnogonarodnoj dr\u017eavi koja se prvo nalazila pod srpskom, a potom pod komunisti\u010dkom upravom. \u0110in\u0111i\u0107ev stav o ratu u Bosni<\/strong><\/p>\n I govori Zorana \u0110in\u0111i\u0107a su u tom periodu obojeni sve vi\u0161e srpsko-nacionalnim tonovima, prije svega u intervjuima spskim medijima i u obra\u0107anjima na svom maternjem jeziku. Kada se rat, koji se prvo rasplamsao izme\u0111u Hrvatske i Srbije, u prolje\u0107e 1992. godine prenio i na Bosnu, \u0110in\u0111i\u0107 je zahtijevao \u00ab zajedni\u010dku dr\u017eavu za sve Srbe\u00bb, a s tim i etni\u010dku podjelu Bosne.\u00a0 Po pitanju Kosova se vi\u0161e nije zalagao za autonomiju tamo\u0161nje albanske manjine, nego je \u010dak sa svojom partijom tra\u017eio\u00a0 mjere koje bi ograni\u010dile visoku stopu nataliteta kod kosovskih Albanaca. Kada je NATO zbog masakra koji je po\u010dinila srpska artiljerija u opkoljenom Sarajevu , od Srba ultimativno zatra\u017eila povla\u010denje svog te\u0161kog naoru\u017eanja iz okoline Sarajeva, \u0110in\u0111i\u0107 je \u010dak demonstrativno otputovao u glavno sjedi\u0161te bosanskih Srba na Palama, da bi pokazao svoju solidarnost sa \u010dvrstim stavom tada\u0161njeg vo\u0111e Srba, Radovanom Karad\u017ei\u0107em. A kada se krajem rata 1995. godine srbijanski predsjednik Milo\u0161evi\u0107 zbog me\u0111unarodnih pritisaka morao distancirati od bosanskih Srba, koje je predvodio Karad\u017ei\u0107,\u00a0 \u0110in\u0111i\u0107 se, daju\u0107i intervjue srbijanskim novinama, i dalje zalagao za konfederaciju Republike Spske sa Jugoslavijom, koja se sada jo\u0161 samo sastojala od Srbije i Crne Gore.\u00a0 Njegov oportunizam, koji je imao za cilj da Milo\u0161evi\u0107u preuzme vlast i Srbiju povede novim putem, u to vrijeme nije imao granica.\u00a0 U novinskim izjavama i razgovorima sa politi\u010darima sa Zapada moglo se,pak, diviti jednom sasvim drugom Zoranu \u0110in\u0111i\u0107u.\u00a0 Tamo je harizmati\u010dno, na te\u010dnom njema\u010dkom ili engleskom, obja\u0161njavao svoju te\u017enju nastanka jedne demokratske Srbije, koja napreduje i koja \u0107e biti otvorena prema svijetu i pri tom povezana sa Zapadom.\u00a0 Svoj stava o stvarnoj aneksiji srpskih oblasti u Bosni od strane preostalog srpskog dijela Jugoslavije je zastupao i na me\u0111unarodnoj sceni, iako to niko tamo nije \u017eelio \u010duti. Odgovarao je ustrajno od \u00abmultietni\u010dke dr\u017eave\u00bb koju zapadne dr\u017eave \u017eele da odr\u017ee po svaku cijenu nakon svoje intervencije u Bosni 1995. godine.\u00a0 Umjeso toga je tra\u017eio jasne, me\u0111unarodno zagarantovane granice izme\u0111u entitetskih linija. Rat je ostavio iza sebe previ\u0161e mr\u017enje, da bi ljudi jednostavno mogli ponovo \u017eivjeti u jednoj dr\u017eavi. On je smatrao, da bi jasno definisane granice izme\u0111u entiteta mogle prije doprinjeti tome da se trajno uspostavi mir.Ako bi ljudi sa obje strane granice dovoljno dugo \u017eivjeli nezavisno jedni od drugih, spoznali bi, da im mo\u017ee samo donijeti privredne i politi\u010dke prednosti, ako bi odr\u017eavali dobre diplomatske veze i mirno jedni s drugima se\u00a0 trgovali,\u00a0 ili izmjenjivali kulurne vrijednosti.<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107 kao gradona\u010delnik Beograda<\/strong><\/p>\n No\u0161en svojim dubokim patriotizmom, za svoj \u017eivotni cilj, da stvori demokratsku, naprednu Srbiju u politi\u010dkom sredi\u0161tu Evrope, \u0110in\u0111i\u0107 je bio spreman da sklopi pakt i sa \u0111avolom. Izrazit dokaz za to je 1996. godina, kada je zajedno sa sumnjivim srpsko-monarhisti\u010dki opredjeljenim politi\u010darem\u00a0 Vukom Dra\u0161kovi\u0107em i njegovom partijom SPO na izborima u\u0161ao u koaliciju pod nazivom Zajedno, a \u010diji cilj je bio da se Milo\u0161evi\u0107 \u0161to je br\u017ee mogu\u0107e svrgne sa vlasti. Iako su potrajale cenzura \u0161tampe i izborne manipulacije, koalicija Zajedno je ipak postigla ve\u0107 uspjeh na sljede\u0107im izborima 3. novembra 1996. godine.\u00a0 Milo\u0161evi\u0107 je, dodu\u0161e, ostao na vlasti, ali je \u0161irom zemlje koalicija Zajedno dobila 23,8% glasova. A u glavnom gradu Beogradu, u kojem \u017eivi prosvje\u0107eno gra\u0111anstvo, je ova koalicija \u010dak, za razliku od velikog dijela zemlje, dobila ve\u0107inu. Tim je ovoj koaliciji \u0110in\u0111i\u0107a i Dra\u0161kovi\u0107a pripalo mjesto gradona\u010delnika.\u00a0 Milo\u0161evi\u0107 je bez okolijevanja jednom izmanipulisanom odlukom suda proglasio izbore neva\u017ee\u0107im, nakon \u010dega su Beogra\u0111ani iza\u0161li na ulice. Od po\u010detka novembra 1996. godine do februara 1997. su se svakodnevno odr\u017eavale masovne demonstracije koju se zahtijevale da se priznaju rezultati izbora. To su bile demonstracije protiv re\u017eima u takvom obimu, kakav grad jo\u0161 nije do\u017eivio.\u00a0 U govorima, koje je \u0110in\u0111i\u0107 dr\u017eao na ovim demonstracijama, plijenio\u00a0 je \u010dak u ovoj revolucionarnoj situaciji racionalnim argumentima i svojim umjerenim, ali po datom pitanju energi\u010dnim nastupom. Za zemlju, za koju je do sada bilo uobi\u010dajno da politi\u010dari u svojim govorima najradije psuju i galame, patrijarhalno tap\u0161u po ramenima, svoje glasa\u010de napijaju jeftinom rakijom, i po starom obi\u010daju iz borbe im se obra\u0107aju na \u00abti\u00bb, Zoran \u0110in\u0111i\u0107 je bio veliki u\u010ditelj\u00a0 politi\u010dke kulture pona\u0161anja. Nakon 75 dana neprekidnih i uz povremene\u00a0 napade srbijanske policije mirnih demonstracija, koje su i internacionalno izazvale veliku pa\u017enju i pobrinule se da se i na Milo\u0161evi\u0107a izvr\u0161i me\u0111unarodni pritisak, izbori su priznati i Zoran \u0110in\u0111i\u0107 je u februaru 1997. godine izabran nakon 1945. godine za prvog gradona\u010delnika Beograda koji nije bio komunista. Kao prvo \u0161to je u\u010dinio, nakon \u0161to je stupio na ovo mjesto, je uklanjanje sa gradske vije\u0107nice crvene petokrake, simbola jugoslovenskih komunista. \u0110in\u0111i\u0107 je ostao samo 7 mjeseci na ovom polo\u017eaju, jer se ubrzo raspala opoziciona koalicija sa mania\u010dkim populistom Dra\u0161kovi\u0107em. Istovemeno je \u0110in\u0111i\u0107 bio izlo\u017een raznim \u0161ikaniranjima re\u017eima.\u00a0 Ali on je pokazao da je pad starih komunista,\u00a0 \u00abOld \u2013Boy-Network-a\u00bb , ratnih profitera i kriminalaca bio mogu\u0107 demoratskim sredstvima.\u00a0 Interesantna je u ovom kontekstu i strategija koja je prvi put imala uspjeha tada u Beogradu, jer se sigurno mo\u017ee uporediti i sa situacijom u drugim zemljama koje su trpile diktatorsku vlast.<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107eva politika prema Zapadu<\/strong><\/p>\n Fijasko Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima na vanjsko-politi\u010dkom planu je za ve\u0107inu Srba postao o\u010digledan nakon \u0161to je 1995. godine prinudno uspostavljen Dejtonski mirovni sporazum. Nakon \u0161to mirovna politika UN i Evropske unije nije donijela uspjeha u bosanskom konfliktu, SAD i njeni NATO-saveznici su istovremeno vi\u0161ednevnim bombardovanjem srpskih pola\u017eaja u Bosni i diplomatskim pritiskom na ostale dvije strane u sukobu, Hrvate i Muslimane, koje su se uostalom ve\u0107 godinama naoru\u017eavale uz pomo\u0107 US-snaga, izvr\u0161ili pritisak na sve tri strane da sjednu za pregovara\u010dki sto. Dejtonski mirovni sporazum, koji je trajno okon\u010dao rat, je doveo do posljedica koje su posmatran iz ugla Milo\u0161evi\u0107evih pristalica smatrane neprikladnim. Sve srpske oblasti u Hrvatskoj su ostale trajno u okviru dr\u017eave Hrvatske, a sve srpske oblasti u Bosni dio bosanske dr\u017eave. Ono \u0161to ni embargo Ujedinjenih nacija protiv preostalog dijela Jugoslavije, ni brza propast srbijanske privrede kao posljedice rata nisu uspjeli, sada je po prvi put nastupilo: promjena raspolo\u017eenja u korist re\u017eima. \u0110in\u0111i\u0107 je tako uspio, ukazav\u0161i na to, da \u0107e njegova politika pribli\u017eavanja zapadu donijeti Srbima vi\u0161e koristi nego nego \u0161to bi se to postiglo konfrontiranjem, da pridobije bar obrazovane slojeve stanovni\u0161tva. Sasvim sli\u010dno kao i opozicioni pokreti protiv komunizma u iso\u010dnoj Evropi 1989\/90. \u0110in\u0111i\u0107 je tra\u017eio promjenu bez nasilja, iako je imao posla sa re\u017eimom koji je kroz\u00a0 rat i ubistva tajne slu\u017ebe potpuno bio na sve oguglao. On je to radio i iz pragmati\u010dnih razloga.\u00a0 Njegovi pomaga\u010di u velikim gradovima, prete\u017eno gra\u0111anskog porijekla, te\u0161ko da bi bili dorasli vojni\u010dkim razra\u010dunavanjima sa re\u017eimom. Osim toga, \u0110in\u0111i\u0107 bi tako svoj najva\u017eniji cilj, da Srbiju transformi\u0161e u jednu miroljubivu, demokratsku, pluralisti\u010dku dr\u017eavu, ugu\u0161io ve\u0107 u zametku. \u00abOdgoj u demokratsku dr\u017eavu\u00bb je bila njegova najve\u0107a briga, a nedemokratska promjena vlasti bi to u\u010dinila nevjerovatnim.\u00a0 Osim toga \u0110in\u0111i\u0107 je od po\u010detka ra\u010dunao na politi\u010dku i finansijsku pomo\u0107 zapadnoevropskih demokratskih dr\u017eava,\u00a0 koju bi samovoljnom upotrebom sile stavio na kocku.\u00a0 Nakon \u0110in\u0111i\u0107eve prve pobjede na izborima 1996\/97. godine, i politi\u010dki pritisak \u00abApeasement-politi\u010dara\u00bb Zapadne Evrope je bio taj, koji je Milo\u0161evi\u0107a pokrenuo na popu\u0161tanje.\u00a0 Naro\u010dito su vlade Njema\u010dke i Francuske nakon privremenog prekida rata 1995. godine uspostavile intenzivne kontakte sa Beogradom. 1996. godine je tada\u0161nji ministar vanjskih poslova Njema\u010dke, Klaus Kinkel, otputovao Milo\u0161evi\u0107u, i nakon toga se hvalio da je diktatoru dao dobre prijedloge, kako da ponovo popravi svoj na Zapadu poljuljani ugled. Blagonaklono se prelazilo preko po\u010dinjenih u\u017easnih pokolja, koje je naposljetku 1995. godine, na primjer u isto\u010dnobosanskoj Srebrenici, po\u010dinila od strane Beograda naoru\u017eana srpska vojska koja je u\u010destvovala u gra\u0111anskom ratu u Bosni. Tamo je Vojska Republike Srpske\u00a0 pod komandom Ratka Mladi\u0107a zarobila 8000 muslimana, ubila ih na fudbalskom stadionu, a potom buldo\u017eerima zatrpala u masovnim grobnicama. To je od kraja Drugog svjetskog rata, izvan Sovjetskog saveza, bio najve\u0107i slu\u010daj masakra u Evropi.<\/p>\n Ko je bio u pravu: sokolovi ili golubovi?<\/strong><\/p>\n Politika mira i poku\u0161aj da se politikom punom razumjevanja prema Milo\u0161evi\u0107evom re\u017eimu do\u0111e do promjena, ipak se danas mo\u017ee okarakterisati kao u\u017easna gre\u0161ka Zapada.\u00a0 Diktator ju je shvatio kao propusnicu za dalje \u00abpohode\u00bb protiv nacionalnih manjina u biv\u0161oj Jugoslaviji.\u00a0 Milo\u0161evi\u0107u su bili potrebni uspjesi na planu unutra\u0161nje politike, te se odlu\u010dio da za to iskoristi ve\u0107 postoje\u0107u mr\u017enju prema albanskoj nacionalnoj manjini u Srbiji koja je bila prisutna kod velikog broja stanovni\u0161tva. Ve\u0107ina od preko 2 miliona Albanaca u desetmilionskoj Srbiji \u017eivi na Kosovu, oblasti koja je po me\u0111unarodnom pravu dio Srbije.Oni tamo predstavljaju nadmo\u0107nu ve\u0107inu. Istovremeno je Kosovo istorijski zemlja nastanka srpske pravoslavne crkve i stoga usko povezana sa srpskom istorijom. Ohrabren\u00a0 postepenim popu\u0161tanjem me\u0111unarodne izolacije prema njegovom re\u017eimu, Milo\u0161evi\u0107 je odlu\u010dio da najokrutnijim sredstvima krene na albansku nacionalnu manjinu na Kosovu, koju je ve\u0107 i bez toga dvije decenije ugnjetavao Beograd i koja je i sama sada postajala sve buntovnija. Paravojne srbijanske privatne vojske, me\u0111u njima Tigrovi pod vo\u0111stvom kriminalca Arkana Ra\u017enjatovi\u0107a, i Bijeli orlovi\u00a0 ekstremnog vo\u0111e Vojislava \u0160e\u0161elja,\u00a0 su dobili odrije\u0161ene ruke u pogromima protiv kosovskih Albanaca. Od strane dr\u017eave su se jo\u0161 de\u0161avala druga \u0161ikaniranja. Bolnice i univerzitet na Kosovu vi\u0161e nisu smjeli primati Albance. Posljednji Albanci su izba\u010deni iz policije i iz dr\u017eavne slu\u017ebe, odnosno bili su diskriminisani u dr\u017eavnim poslovima. Tek je \u00abmasakr u Ra\u010dku\u00bb ponovo upla\u0161io Zapad.\u00a0 Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi\u00a0 je poslala u ovu regiju oko 2000 \u00abOSCE-posmatra\u010da\u00bb. Istovremeno su, dobiv\u0161i legitimitet Rezolucijom Ujedinjenih nacija, trupe iz raznih zapadnoevropskih zemalja stacionirane u susjednoj Makedoniji, ne da bi \u0161titile kosovske Albance, nego da bi u slu\u010daju konflikta evakuisale sa Kosova \u00abOSCE-posamtra\u010de\u00bb. Me\u0111unarodni apel nije mogao da dovede do prestanka progona kosovskih Albanaca od strane srbijanskog re\u017eima, niti da sprije\u010di, da paravojne grupe kosovskih Albanaca, a naro\u010dito U\u010cK,\u00a0 primjene silu protiv Srba na Kosovu.<\/p>\n Taktika Zorana \u0110in\u0111i\u0107a u ratu na Kosovu 1999.<\/strong><\/p>\n Tek sada je NATO\u00a0 na insistiranje SAD-a\u00a0 kao protumjeru po\u010deo vazdu\u0161ni napad na Srbiju.\u00a0 Bombardovanje \u00abstrate\u0161kih ciljeva\u00bb u \u010ditavoj Srbiji trebalo je da prisili Milo\u0161evi\u0107a\u00a0 da povu\u010de svoje trupe i Kosovo stavi pod me\u0111unarodnu kontrolu. Za Zorana \u0110in\u0111i\u0107a po\u010dinje najte\u017ee vrijeme u njegovoj politi\u010dkoj karijeri.\u00a0 NATO-napadi na preostali dio Jugoslavije su kod stanovni\u0161tva stvorili solidarnost sa re\u017eimom.\u00a0 Kod Milo\u0161evi\u0107evog vo\u0111stva kao i kod velikog dijela stanovni\u0161tva su pale sve moralne zapreke. Na Uskrs 1999. godine su srpske gerila-trupe po\u010dele sistematski da pro\u010de\u0161ljavaju sve\u00a0 albanske ku\u0107e na Kosovu. Stanovni\u0161tvo su tjerali na ulice, prisvajali sve vrijedne stvari iz ku\u0107e koje su na brzinu mogli prona\u0107i, a zatim\u00a0 prepu\u0161tali da ih plja\u010dkaju srpski susjedi i nacionalna manjina Roma, koja je tako\u0111e bila nastanjena na Kosovu. Na kraju su stanovni\u0161tvo, uperiv\u0161i u njih automatske pi\u0161tolje, tjerali na odlazak .U glavnom gradu Pri\u0161tini, gdje samo \u017eivi 150 000 kosovskih Albanaca,\u00a0 albansko stanovni\u0161tvo su odveli na \u017eeljezni\u010dku stanicu. Tu su ih zbili u ve\u0107 pripremljene vozove i tek su ih pustili da iza\u0111u na maloj stanici General Jankvi\u0107\u00a0 na granici prema Makedoniji, gdje ih se rastjeralo u pravcu granice.\u00a0 Nekoliko stotina hiljada kosovskih Albanaca je deportovano na ovaj na\u010din. Mnogi su umrli prilikom transporta ili u haosu koji je vladao, dok su danima strpljivo \u010dekali na grani\u010dnom podru\u010dju koji je nalazi na velikoj visini i na niskim temperaturama. U seoskim oblastima Kosova je do\u0161lo do jo\u0161 gorih napada. Zoran \u0110ini\u0107 i Milo \u0110ukanovi\u0107, predsjednik male jugoslovenske republike Crne Gore, koji je upravo poku\u0161avao da svoju zemlju pribli\u017ei Zapadu, su se nalazili u te\u0161koj poziciji. Jo\u0161 vi\u0161e je stanovni\u0161tvo, i onako dezinformisano sredstvima propagande i s pravom bijesno zbog NATO-napada, posumnjalo da je rije\u010d o zapadnim agentima. Prvih nedjelja NATO-bombardovanja Jugoslavije, kada su prije svega napadani isklju\u010divo vojni ciljeve, \u0110in\u0111i\u0107 se jo\u0161 trudio da sa opozicionim partijama u Srbiji i sa \u0110ukanovi\u0107em stvori savez protiv Milo\u0161evi\u0107a. To je, dodu\u0161e, koristilo njegovom ugledu na Zapadu, ali ga je unutra\u0161njem politi\u010dkom planu ko\u0161talo gotovo svih simpatija. Kada su zatim nakon 2 mjeseca, negdje sredinom maja 1999. godine , SAD i njeni NATO-saveznici po\u010deli da uni\u0161tavaju i infrastrukturu srbijanskih velikih gradova i industrijska postrojenja, \u0110in\u0111i\u0107 se povukao.\u00a0 Ne u inostranstvo, na Zapad, jer bi to jo\u0161 poja\u010dalo ve\u0107 postoje\u0107e mi\u0161ljenje da je \u00abpla\u0107eni agent\u00bb, nego u ti\u0161inu planina male republike Crne Gore, koju je djelimi\u010dno kontrolisao njegov saveznik, \u0110ukanovi\u0107.<\/p>\n Kada su ve\u0107 bile uni\u0161tene sve va\u017ene zgrade Ministarstava u Beogradu, snabdijevanje grada strujom i vodom, va\u017ene idnustrije, kao i fabrika oru\u017eja i automobila Zastava u Kragujevcu i mnoge va\u017ene drumske i \u017eeljezni\u010dke saobra\u0107ajnice, te autoputevi Srbije, i kada se brojka civilnih \u017ertava popela na 1000 (prema podacima SAD-a), odnosno na 5000 (prema jugoslovenskim podacima), Milo\u0161evi\u0107 je iznenada po\u010detkom juna 1999. godine promijenio politiku.\u00a0 Povukao je sve svoje trupe sa Kosova i pristao na me\u0111unarodni protektorat, kakav tamo i danas egzistira. O\u010digledno je tek sada, nakon gotovo tri mjeseca bombadovanja, izgubio svaku nadu da \u0107e ukoliko ne popusti pre\u017eivjeti konflikt politi\u010dki i fizi\u010dki.\u00a0 \u00abSokolovi\u00bb me\u0111u zapadnim politi\u010darima su pobijedili. Ali nisu obavili posljednji korak, odnosno sna\u017eno svrgavanje beogradskog re\u017eima, koji bi vjerovatno zahtijevao ulazak trupa.<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107 i pad Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima<\/strong><\/p>\n Ve\u0107 nekoliko mjeseci nakon sklapanja mira u junu 1999. godine o kosovskom konfliktu nije bilo ni rije\u010di u Srbiji.\u00a0 Znatna ve\u0107ina stanovni\u0161tva se pomirila sa tim da je regija, koju ve\u0107ina Srba nikada nije ni vidjela sopstvenim okom, za Srbiju ionako izgubljena. Deviza koja se \u010desto \u010dula je bila:\u00bbBolje jedna odsje\u010dena ruka, nego zapaljena rana u cijelom tijelu.\u00bb Privredni fijasko zemlje i svih njenih stanovnika je opet do\u0161ao u prvi plan. Siguran u pobjedu, \u0110in\u0111i\u0107 je opet svugdje bio prisutan, i u svojoj zemlji i na Zapadu.\u00a0 Vi\u0161e nije govorio o ratu, nego o budu\u0107nosti Srbije, kojoj je Milo\u0161evi\u0107 nanio \u0161tetu. Neophodna je bila pomo\u0107 sa Zapada da bi se Srbija povela ka Evropi, a srbijanski narod je sada bio zreo za to.\u00a0 Njegov o\u010digledan optimizam da se odlu\u010dno usprotivi svakoj tu\u017enoj realnosti je opet bio prisutan. Prije jugoslovenskih predsjedni\u010dkih izbora 2000. godine Zoran \u0110in\u0111i\u0107 je stvorio uspje\u0161no novi, veliki savez gotovo svih opozicionih grupa koji je nazvan DOS, Demokratska opozicija Srbije. Svjestan \u010dinjenice da bi on sam na osnovu svog ambivalentnog stava u Kosovo-konfliktu i svoje poznate bliskosti ka Zapadu mogao nepotrebno polarizovati, posjedovao je snagu da se odrekne glavne kandidature, i umjesto toga prvenstvo prepusti \u0161efu jedne druge opozicione partije, Demokratske partije Srbije, DPS, Vojislavu Ko\u0161tunici. Kao pravnik sa karijerom i profesor na Univerzitetu u Beogradu Ko\u0161tunica je bio sumnjiva pojava. 1990. godine je prvo zajedno sa \u0110in\u0111i\u0107em bio jedan od osniva\u010da Demokratske partije, DP, prije nego \u0161to su se zbog sukoba razi\u0161li. Tada se radilo o pitanju, da li bi nekada\u0161nji komunisti\u010dki funkcioneri smjeli u partiji imati odre\u0111enu ulogu. Ko\u0161tunica se za to zalagao, a \u0110in\u0111i\u0107 je bio striktno protiv. Iako uvijek pravi diplomata, \u0110in\u0111i\u0107 je jednom u momentu slabosti u jednom intervjuu dopustio da se \u010duje, \u0161ta je mislio o svom savezniku i suparniku: \u00abSa gospodinom Ko\u0161tunicom uop\u0161te nisam u konfliktu, jer mi i nismo na istoj talasnoj du\u017eini. Ja njega ne razumijem, on mene ne razumije.\u00a0 I u tome se sjajno sla\u017eemo.\u00bb<\/p>\n Izbori u septembru 2000. godine su prerasli u revoluciju. Situacija pred izbore : la\u017eiranje izbora, cenzura \u0161tampe i politi\u010dko ubistvo. Nekoliko nedjelja prije izbora to se desilo Ivanu Stamboli\u0107u, koji je 80-tih godina bio predsjednik Saveza komunista Srbije i tada veliki pomaga\u010d svog sljedbenika Milo\u0161evi\u0107a. Stamboli\u0107 se sada na izborima izjasnio za ru\u0161enje Milo\u0161evi\u0107a sa vlasti.\u00a0 Pri jednoj \u0161etnji u blizini svoje ku\u0107e u elitnom naselju Beograda, Dedinje, nestao je bez traga. Njegov le\u0161 je prona\u0111en u martu 2003. godine u jednoj kre\u010dani u blizini Novog Sada. Ubicama se danas smatraju isti ljudi koji \u0107e kasnije biti kobni i po Zorana \u0110in\u0111i\u0107a. Supruga Sloboda Milo\u0161evi\u0107a, Mira Markovi\u0107, se internacionalnim nalogom za hap\u0161enje tra\u017ei kao mogu\u0107i naredbodavac tog ubistva.\u00a0 Uprkos svemu DOS, savez koji je formirao \u0110in\u0111i\u0107, je u septembru dobio 52% glasova za Ko\u0161tunicu, a na suprotnoj strani Milo\u0161evi\u0107, koji izbore nije priznao,\u00a0 35% .\u00a0 Savezna izborna komisija koju je on kontrolisao je objavila rezultate izbora koji su zahtijevali u\u017ei krug izbora. Nakon\u00a0 toga je Jugoslovenski ustavni sud, koji je tako\u0111e kontrolisao Milo\u0161evi\u0107, naredio ponavljanje izbora. Ali do toga vi\u0161e nije do\u0161lo.\u00a0 \u0110in\u0111i\u0107 i njegovi saveznici su ponovo organizovali masovne demonstracije na kojima se zahtijevalo da se priznaju rezultati izbora.\u00a0 Sli\u010dno kao i nekada u oktobru 1989. godine u Demokratskoj republici Njema\u010dkoj imali su sve vi\u0161e pristalica. I isto tako veliki dio policajaca iz nekada\u0161njeg re\u017eima vi\u0161e nije bio spreman da rizikuje svoj \u017eivot za diktatora. 5. oktobra 2000. godine je pao re\u017eim u roku od nekoliko sati.\u00a0 Demonstranti su\u00a0 nahrupili u zgrade parlamenta, televizije i policijskih stanica u centru Beograda.\u00a0 Ve\u0107 sljede\u0107eg jutra su se sa nekada\u0161nje dr\u017eavne televizije, jo\u0161 prethodnog dana od strane re\u017eima kontrolisanim novinama, i \u010dak u nekada\u0161njem komunisti\u010dkom centralnom glasilu Borba mogli \u010duti sasvim novi tonovi. Kao \u0161to je krajem oktobra 1989. godine za samo jedan dan televizija Demokratske republike Njema\u010dke\u00a0 objavila da \u0107e od sada \u00abobjektivno\u00bb izvje\u0161tavati, tako su se svi nekada\u0161nji pomaga\u010di Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima munjevito okrenuli na kurs opozicije.<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107 kao prmijer Srbije i njegova borba protiv vjetrenja\u010da<\/strong><\/p>\n 7. oktobra je Ko\u0161tunica kao kandidat DOS-a\u00a0 polo\u017eio zakletvu za jugoslovenskog predsjednika. U istovremeno izabranom jugoslovenskom parlamentu je vlast preuzela prelazna vlada\u00a0 nekada\u0161njih opozicionih partija. Milo\u0161evi\u0107 se prvo neuznemiravan povukao u svoju vilu u beogradskom elitnom naselju Dedinje. U Srbiji\u00a0 je\u00a0 vladala prava napeta atmosfera\u00a0 . \u0110in\u0111i\u0107 je to iskoristio.\u00a0 23. decembra 2000. godine je organizovao prijevremene izbore za parlament Republike Srbije.\u00a0 Ovaj put sa njim kao glavnim kandidatom. DOS je dobio 64,1 % glasova. \u0110in\u0111i\u0107 je postao prvi ne-komunisti\u010dki predsjednik vlade Srbije od 1945. godine. Stvarnim raspadom krnje Jugoslavije koja je postala nepotrebna mogao je da isklju\u010di i svog protivnika Ko\u0161tunicu, iako je on u prvom redu diplomatski najavio da ne\u0107e odustati od saveza autonomnih\u00a0 dr\u017eava. U svom govoru pri preuzimanju ove funkcije \u0110in\u0111i\u0107 je opisao polo\u017eaj svoje zemlje kao dramati\u010dan, \u0161to je bez sumnje odgovaralo realnosti. Srbija je u svakom pogledu posljednja u razvoju Evrope, te su temeljne\u00a0 politi\u010dke i privredne reforme neophodne. To je bio govor \u00abkrvi, znoja i suza\u00bb kojim je svoj narod \u017eelio psiholo\u0161ki da pripremi na te\u0161ke promjene. Srbijanskom narodu, do tada ve\u0107 isku\u0161avanom raznim patnjama, je mogla takva jednoglasnost biti od koristi, jer je tada promjenom vlasti u Beogradu u jednu razumnu vladu munjevito prestao i me\u0111unarodni interes za ovaj region. Otpisane su mnoge milijarde njema\u010dkih maraka i dolara, koje su progutali rat protiv Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima i stacioniranje trupa Ujedinjenih nacija i NATO-trupa na Balkanu. Pregovara\u010dki partneri sa \u0110in\u0111i\u0107evom vladom vi\u0161e nisu bili, kao ranije za vrijeme Milo\u0161evi\u0107eve vlasti, predsjednici i ministri vanjskih poslova najva\u017enijih zemalja na svijetu. Pri jednom od njegovih prvih dr\u017eavnih posjeta Zapadu u martu 2001. godine srbijanski premijer je stigao samo do kancelarije ministrice Ministarstva za privrednu saradnju, Heidemarie Wieczorek-Zeul (SPD),\u00a0 na \u010dija vrata obi\u010dno prije dolaze ambasadori zemalja tre\u0107eg svijet. Tamo mu je predo\u010dena pomo\u0107 od jednom ravno 100 miliona njema\u010dkih maraka. Savezni kancelar Gerhard \u0160reder i ministar vanjskih poslova Jo\u0161ka Fi\u0161er,\u00a0 koji je sa \u0110in\u0111i\u0107em bio povezan prijateljskim vezama, koliko je to u tim krugovima mogu\u0107e, su \u010dak imali tako\u0111e vremena za njega. Za ostale sa Zapada, koji su nekada se za njega zanimali, u Parizu, Londonu i Va\u0161ingtonu, je \u0110in\u0111i\u0107 ostao\u00a0 neko ko dolazi da moli. Svugdje je moljakao da Zapad investira novac u njegovu zemlju. Svugdje je dobijao samo milostinju.\u00a0 \u00abMi smo jedna izrabljena, siroma\u0161na zemlja: osam godina izolacije, osam godina sankcija, osam godina kriminala, mafije, osam godina plja\u010dkanja od strane jedne\u00a0 grupe ljudi na vlasti, bez nov\u010danih rezervi, i uop\u0161te bez rezervi za razvoj.\u00a0 Spremni smo da nam se postave strogu uslovi\u00a0 za demokratske procedure. Ali se nadamo da \u0107emo dobiti pomo\u0107 za privredni razvoj, bar za prvu fazu.\u00bb ka\u017ee \u0110in\u0111i\u0107. \u00abOsam godina\u00bb se odnosilo na period od po\u010detka rata u Bosni 1992. godine do revolucije 2000. godine. Izbjegavao je osvrtanje na period Titovog komunizma do 1980. godine ili na pad istog do 1990. godine, jer se on, za razliku od svoje pozicije opozicioniste 1990. godine, nadao da \u0107e pridobiti za sebe \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e\u00a0 pripadnika komunisti\u010dke partije sa zvu\u010dnim imenima ili Milo\u0161evi\u0107a. Pragmati\u010dna politka mo\u0107i koja ga je uvijek isticala, ali i istovremeno \u010desto diskreditovala. Na planu unutra\u0161nje politike premijer \u0110in\u0111i\u0107 je poku\u0161ao da glavne istomi\u0161ljenike sa Milo\u0161evi\u0107evim re\u017eimom tvrdom li\u010dnom politikom brzo li\u0161i mo\u0107i, \u0161to mu je samo djelimi\u010dno uspjelo.\u00a0 Vode\u0107i ljudi u tajnim slu\u017ebama, u ministarstvima unutra\u0161njih poslova, u oblasti pravosu\u0111a, su brzo izmjenjeni. Ipak, srednji kadar je ostao, a sa\u00a0 njim i korupcija, siva zona izme\u0111u organizovanog kriminala i sigurnonosnog aparata. U jednom potpuno uni\u0161tenom dru\u0161tvu nakon komunizma, hiperinflacije i rata, koji su uni\u0161tili u stvari \u010ditavu unutra\u0161nju proizvodnju, uz izuzetak ratarstva i sto\u010darstva, i sve radnike i veliki dio preduze\u0107a u zemlji doveli do prosja\u010dkog \u0161tapa, prehranjuje se po\u0161tovanja vrijedan broj srbijanskog stanovni\u0161tva do danas jo\u0161 iz ta\u010dno dva izvora prihoda:\u00a0 od nekoliko miliona vrijednih srbijanskih radnika na radu u inostranstvu, koji novac \u0161alju svojim porodicama ku\u0107i, i od \u00abtrgovaca na crno\u00bb, a koji se bore za opstanak, tako \u0161to u jeftinim, pretrpanim autobusima, koji se osjete na dim cigareta i rakiju, no\u0107u masovno putuju u Budimpe\u0161tu, Seged, Atinu, Bukure\u0161t, Grac, Be\u010d, Bratislavu ili Minhen, da bi tamo nabavili povoljno robu promjenljivog kvaliteta iz prete\u017eno sumnjivih izvora, koja se onda za novac od radnika u inostranstvu mo\u017ee skupo prodati.\u00a0 Analiza Svjetske banke iz juna 2001. godine, koja Srbiju tretira poput nekog afri\u010dkog problema, je do\u0161la do rezultata, da bi zemlji pri zadu\u017eenju prema inostranstvu od 14 milijardi US-dolara, bila potrebna strana pomo\u0107 u naredne \u010detiri godine od najmanje 4 milijarde US-dolara. IWF, Internacionalna svjetska fondacija, je odobrila zatim 249 miliona US-dolara \u00abkredita za pomo\u0107\u00bb. Okvirni dogovor sa Evropskom unijom je osigurao do 2006. godine naredne 2,5 milijarde US-dolara. U odnosnu na novac, koji je konflikt na Balkanu i tako do danas progutao, to je smije\u0161na suma. Samo mirovne trupe u Bosni i na Kosovu, koje bez sumnje omogu\u0107avaju tamo\u0161njem stanovni\u0161tvu \u017eivot u\u00a0 predvidivim uslovima, ko\u0161taju godi\u0161nje Svjetsku zajednicu oko 10 milijardi US-dolara. Bombardovanje od kraja marta 1999. godine do 10. juna 1999. godine je moglo dalje progutati\u00a0 oko 20 milijardi dolara, a\u00a0 oko milion izbjeglica u toku gra\u0111anskog rata, koji su izme\u0111u 1991. godine do otprilike 2000. godine boravili u Njema\u010dkoj, opteretili su samo njema\u010dkog poreznog obveznika prema procjeni sa vi\u0161e od 50 milijardi njema\u010dkih maraka po osobi mjese\u010dno.<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107-mu\u010denik?<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u010covjek, koji je\u00a0 sa vlasti svrgnuo Milo\u0161evi\u0107a, a Srbiju poveo novim putem, poginuo je u martu 2003. godine, pogo\u0111en metkom atentatora. Njegov neobi\u010dan \u017eivot. Tekst: Gerald Praschl (2003. Das Leben des Zoran Dijndjic ), objavljeno u Horch&Guck, \u010casopisu gra\u0111anskog komiteta 15. januar. Berlin. Den Text auf Deutsch finden Sie hier. \u00abSrbija je bila bastion koji … \u017divot Zorana \u0110in\u0111i\u0107a. \u010covjek, koji je sa vlasti svrgnuo Milo\u0161evi\u0107a, a Srbiju poveo novim putem.<\/span> weiterlesen
\nOvo bi mogle biti i rije\u010di Zorana \u0110in\u0111i\u0107a. On se rado bavio \u00absrpskom\u00bb temom, posebno u svojim govorima koje je dr\u017eao na svom srpskom maternjem jeziku, da bi na taj na\u010din prodro do srca svojih zemljaka koji su u me\u0111uvremenu zbog nacionalnog sloma Srbije ve\u0107inom postali depresivni i dezorijentisani. Ovaj citat poti\u010de, me\u0111utim, od \u0110in\u0111i\u0107evog dugogodi\u0161njeg zakletog neprijatelja, srbijanskog komunisti\u010dkog vo\u0111e, Slobodana Milo\u0161evi\u0107a. Ove rije\u010di su dio govora koji je Milo\u0161evi\u0107 odr\u017eao na Kosovu 28. juna 1989. godine pred dva miliona pristiglih Srba. Razjareni medijski doga\u0111aj\u00a0 na kojem je Milo\u0161evi\u0107 samo nejasno nagovjestiv\u0161i prizivao \u00absudbinu Srba\u00bb,\u00a0 je opravdano kod svih stanovnika nesrpske nacionalnosti tada\u0161nje Jugoslavije izazvao strah\u00a0 kao i mra\u010dnu , na\u017ealost opravdanu, slutnju o velikoj nesre\u0107i.\u00a0 Posmatrano iz dana\u0161njeg ugla, poziv kojim je Milo\u0161evi\u0107 zavr\u0161io svoje obra\u0107anje 28. juna, zvu\u010di kao \u010disti sarkazam:\u00a0 \u00abNeka \u017eive mir i bratstvo me\u0111u narodima!\u00bb
\n28. juni se slavi kao Vidovdan, to je dan slavenskog nacionalnog sveca. To je za Srbe uvijek bio poseban datum.\u00a0 Na taj dan je 1389. godine turska vojska na Kosovu polju kod Pri\u0161tine porazila slavenske ratnike srpskog kralja Lazara i njegovog vojskovo\u0111e Milo\u0161a Obili\u0107a. Preko 500 godina je \u010ditav Balkan bio pod osmanskom vla\u0161\u0107u. I danas slike o tragi\u010dnoj juna\u010dkoj smrti srpskih vojnika koji su \u017eeljeli da odbrane na Kosovu polju hri\u0161\u0107anski Zapad ukra\u0161avaju zidove mnogih soba srpskih porodica.Ako se izuzme sva patetika i izvrtanje istorijskih doga\u0111aja,\u00a0 istorija ove bitke na Kosovu polju je va\u017ean i ineresantan dio nacionalnog identiteta ove zemlje. Nakon propasti Otomanskog carstva , po\u010detkom 20. vijeka, vlast u Jugoisto\u010dnoj Evropi \u0107e preuzeti Austrougaska monarhija .\u00a0 Na Vidovdan 1914. godine je u srpski nacionalista Gavrilo Princip u Sarajevu pucaju\u0107i usmrtio austrijskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda. Nakon 4 godine rata Austrougarska monarhija je nestala sa zemljopisne karte, a\u00a0 srpski kralj Aleksandar Kara\u0111or\u0111evi\u0107 je osnovao Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se od 1929. godine zvala Jugoslavija i koja je bila pod srpskom upravom. Stoga ne \u010dudi da je Zoran \u0110in\u0111i\u0107, u kratkom periodu u kojem se nalazio na \u010delu Srbije, izabrao ba\u0161 datum kada se proslavlja Vidovdan, 28. juni 2001. godine, da bi pokazao cijelom svijetu da je za Srbiju po\u010delo jedno bolje vrijeme. Tog dana je naredio da specijalne jedinice policije odvedu iz njegove vile u Beogradu Milo\u0161evi\u0107a koji je ve\u0107 bio li\u0161en mo\u0107i, te ga isporu\u010dio Me\u0111unarodnom tribunala za ratne zlo\u010dine na prostoru biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n
\nPrivrednim slomom zemlje su na vrh isplivali populisti koji su ubrzo otkrili da svojim govorima obojenim srpsko-nacionalnim tonovima mogu vi\u0161e da dobiju, nego komunisti\u010dkim frazama.\u00a0 Tada\u0161nji\u00a0 predsjednik Komunisti\u010dke partije Srbije, Slobodan Milo\u0161evi\u0107, je ovu igru odigrao najuspje\u0161nije. Na prvim vi\u0161estrana\u010dkim izborima u Jugoslaviji 1990. godine je njegova partija, koja se sada zvala Socijalisti\u010dka partija Srbije, odnijela nadmo\u0107nu pobjedu. Tek na sljede\u0107im izborima 1992. godine ( na kojima se Milo\u0161evi\u0107u predbacuje da je la\u017eirao izbore) su dobili i politi\u010dari iz\u00a0 drugih partija vi\u0161e uticaja u parlamentu, a oni su,. dodu\u0161e, zastupali jo\u0161 znatno radikalniji nacionalizam:\u00a0 srpsko-monarhisti\u010dka partija Srpski pokret obnove, SPO, Vuka Dra\u0161kovi\u0107a i Srpska radikalna stranka, SRS,\u00a0\u00a0 Vojislava \u0160e\u0161elja. U to vrijeme Demokratska partija\u00a0 , kojoj su 1990. godine kumovali Zoran \u0110in\u0111i\u0107 i drugi politi\u010dari, prete\u017eno iz intelektualnih krugova, se nalazila na marginama de\u0161avanja.\u00a0 Ona je, ipak, na prvim parlamentarnim izborima 1990. godine dobila 7 od 249 mandata. Uzrok, da je Milo\u0161evi\u0107eva Socijalisti\u010dka partija sa 46% glasova dobila 194 mandata (77,6% svih mjesta u parlamentu),\u00a0 se nalazio u ve\u0107inskom izbornom sistemu koji je uvrdila nekada\u0161nja vladaju\u0107a partija, \u010dime su biv\u0161i komunisti \u017eeljeli zadr\u017eati svoju vlast.\u00a0 Jugoslovenski izbori 1990. godine su imali jo\u0161 jedan va\u017enu posljedicu: Uprkos sistemu izbora koji je davao prednost nekada\u0161njim komunistima sa njihovom organizacijom koja je pokrivala sve dijelove zemlje, novoosnovana Hrvatska demokratska zajednica, HDZ, koju je u tada\u0161njoj Socijalisti\u010dkoj republici Hrvatskoj osnovao Franjo Tu\u0111man, biv\u0161i general, kojeg je Tito progonio kao \u00abhrvatskog separatistu\u00bb je odnijela sna\u017enu pobjedu sa 55 od ukupno 80 mjesta u hrvatskom regionalnom parlamentu. Raspad Jugoslavije je pobjedom\u00a0 prete\u017eno etni\u010dki definisanih partija na obje strane jo\u0161 samo bio pitanje vremena. Me\u0111unacionalni konflikt i raspadanje zemlje bacila su u sjenu sva u stvari mnogo va\u017enija pitanja zemlje, poput uzdrmane privrede, osiroma\u0161enog stanovni\u0161tva i kriminaliteta i korupcije koji \u0107e uskoro prevr\u0161iti svaku mjeru. Govorima, u \u010dijem sredi\u0161tu se nalazi uvo\u0111enje demokratije u zemlju po primjeru Zapada ili \u00abput Srbije u Evropu\u00bb, nisu donosili pobjedu na politi\u010dkoj sceni Srbije, izme\u0111u ostalog i zbog toga, \u0161to je Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim kao i nekada u doba komunizma prakti\u010dno kontrolisao sva sredstva informisanja.<\/p>\n
\n
\nBorba Zorana \u0110in\u0111i\u0107a kao premijera Srbije<\/strong><\/p>\n